Iako možda malo kasnimo s treninzima, jer sezona je loše počela dugom zimom, još nije kasno i uz dobru pripremu ćemo do sredine srpnja biti u taman formi za preživjeti utrku :-).
I tako, oboružani sa suboptimalnom količinom energetskih pločica krećemo od Grdanjaca na fin uspon prema Kostanjevcu Podvrškom i dalje meni dragim putem kroz šume i livade prema Noršić Selu i potom tehničkim sipar-spustom preko Glušić Brega do Koretića i dalje makadamom preko Mrzlog Polja prema Petričkom Selu gdje se odvajamo na onaj super gornji putić koji pored Pogane jame uz samu slovensku granicu vodi do pl. doma na Vodicama.
Meni nekako slabo ide, tek sam prebolio prehladu i još sam umoran od subotnjeg Krvarića pa lipšem za Markom koji kao nije u formi nakon nekoliko tjedana mirovanja nakon operacije :-)
U Vodicama kraći odmor uz Markov odličan sandwitch sa češnjakom i mozzarelom pa nastavljamo prema sv. Geri. Uspon je standardno dosadan, rahli makadam koji ne pušta, pred kraj skrećemo na livadicu pa po stazici prema vrhu gdje je sve puno ljudi, uglavnom Slovenaca, a temperatura je sasvim ugodna, za razliku od niže gdje smo se solidno skuhali i oznojili...
Sa Gere se spuštamo prema Sekulićima gdje spazimo putić koji ide prema kanjonu Sušice i izgleda zanimljivo i tu počinje veselje. Putić je fino zarastao u koprive, kupine i razno drugo bilje, pa se sve sporije probijamo kroz gustiš koji izgleda kao da je jednom davno netko tuda prošao. No, ima čak i markaciju pa se ne damo pokolebati. Ipak, ubrzo ispadamo na makadam koji ide pored kanjona, pa se malo i vozimo, no uskoro opet počinje guranje van iz kanjona no ovaj put kroz neobično čistu prekrasnu visoku prašumu kakva se rijetko još ponegdje vidi...
Stižemo do mjesta Cvetišće gdje neki deda ima neobično uređene nastambe a otamo dalje opet malo vozimo malo guramo prema Sošicama i pri tome nailazimo na još jedan mističan spust do kanjona Blate. Sve u svemu, ova vožnjica počela je poprimati obrise prave avanture umjesto samo dosadnog tempo peglanja, baš kao što su nekad bile one prve HRB istraživačke vožnjice i to me stvarno razveselilo te otuda i naslov ovog posta. Nažalost, ekipa za takve voznjice se prilično razišla, mnogi su u potpunosti prešli na cestu, a ovi novi ne vole preduge avanture neopterećene obavezama povratka kući u točno propisano vrijeme...
Od Sošica nastavljamo prema slapu Sopot i od tamo se kroz sam kanjon slapa penjemo opet prema makadamu koji ide od Vodica. Ovaj dio je zaista neobično i totalno nestvarno lijep, potočić koji žubori kroz najrazličitije krajolike od kamenja do livadica a sve se izmjenjuje na duljini manjoj od kilometra.
Peglamo sada opet makadamom, a u jednom trenutku poželimo otkriti može li se nekako drugačije izbit malo više prema Budinjaku pa skrećemo na neke putiće i tu imamo najveselili dio nošenja po kamenju, kao da smo došli negdje u Gorski Kotar a ne na Žumberak, totalno kraški teren s kamenjem po kojem se teško probijamo s biciklima na leđima da bi se napokon vratili na stari put. Već je prilično pao mrak pa palimo lampe i lagano vozimo preko Budinjaka cestom za Stojdragu. Večernji ugođaj na livadicama je super, maglica se lagano spušta i tišina preuzima šumu. Nema ništa ljepse od toga...
Koga zanima, malo statističkih podataka:
vrijeme vožnje: 9 sati, ukupno vrijeme: 12 sati.
udaljenost: 116 km
uspona: 3000 m
Sve u svemu jedna prava brutalna vožnjica sa svim hard-core elementima koja te ostavlja sretnim čitav naredni tjedan.
